Izašla je nova kniga sjajne pesnikinje, performerke i moje prijateljice Jasmine Šušić, Osjećam se kao space shuttle, ponosna sam što sam imala mogućnost da joj dizajniram koricu. :)
Izdavač: Slušaj najglasnije, Zagreb, Hrvatska
I Feel Like a Space Shuttle, new book by a great poet and performer, and also my friend Jasmina Šušić, with cover designed by me.
so proud for making this together :)
Publisher: Slušaj najglasnije (Listen Loudest), Zagreb, Croatia
Evo i jedne njene pesme iz zbirke:::
Somewhere in Balkan
"...intercity
vlak broj 911 za Dugo Selo, Kutinu, Novsku, Vinkovce i Beograd stoji na drugom
peronu, trećem kolosijeku, polazi u 17 sati i 10 minuta..." what you're
wreckin, looof?
kiša se
ljepila za krovove
kao vrela para za tek skuhane špagete
mačak je preo negdje na balkonu
ja sam uzimala posljednji dim cigarete
od svog engleskog
princa
razdražljivog i snenog
u postkoitalnoj nirvani
gledao me kao svoju balkansku božicu
i pet minuta kasnije
ljubio u vrat
sada nastaje najjadnija
najnervoznija pjesma ikad
a onda ću je teškom mukom prevesti na engleski
zapakirati u masni teški papir i poslati u Lancaster
on će shvatiti da nijedna
karirana košulja ovog svijeta
nije dovoljna
da nijedno pivo
nijedna ruža
nijedna ISKRA (sparkle?)
me ne može spasiti od lošine
gnjecavosti i umora unutranjih organa
nikada nisam znala brzo misliti
spora
spora sam
slušati Abbey road
šezdeset i sedam puta na repeatu
kuhati vegetarijanski omlet
i otpratiti ga na vlak
dok kiša pada
a vlakovi zuje
a mi ne možemo naći pravi peron
i ljubimo se
ostajemo bez daha
to jutro poslije
uvijek je pretrijezno
prelagano
prečudno
koja patetika
izranja iz priče
svejedno pamtim
Franckov chips
ispucane usnice
starke
zagrljaj prije polaska
ruksak
i nevidljivi Bogart i Bergmanica
i nevidljivi sat
kroz koji vrijeme curi
u tekućim
vodenastim sekundama
nisam se osvrnula
ali izula sam sandale
otplesala twist na kiši
i otišla u prazan stan
"...intercity vlak broj 911 za Dugo Selo, Kutinu, Novsku, Vinkovce i Beograd stoji na drugom peronu, trećem kolosijeku, polazi u 17 sati i 10 minuta..."
(hm ipak sam upamtila)
kao vrela para za tek skuhane špagete
mačak je preo negdje na balkonu
ja sam uzimala posljednji dim cigarete
od svog engleskog
princa
razdražljivog i snenog
u postkoitalnoj nirvani
gledao me kao svoju balkansku božicu
i pet minuta kasnije
ljubio u vrat
sada nastaje najjadnija
najnervoznija pjesma ikad
a onda ću je teškom mukom prevesti na engleski
zapakirati u masni teški papir i poslati u Lancaster
on će shvatiti da nijedna
karirana košulja ovog svijeta
nije dovoljna
da nijedno pivo
nijedna ruža
nijedna ISKRA (sparkle?)
me ne može spasiti od lošine
gnjecavosti i umora unutranjih organa
nikada nisam znala brzo misliti
spora
spora sam
slušati Abbey road
šezdeset i sedam puta na repeatu
kuhati vegetarijanski omlet
i otpratiti ga na vlak
dok kiša pada
a vlakovi zuje
a mi ne možemo naći pravi peron
i ljubimo se
ostajemo bez daha
to jutro poslije
uvijek je pretrijezno
prelagano
prečudno
koja patetika
izranja iz priče
svejedno pamtim
Franckov chips
ispucane usnice
starke
zagrljaj prije polaska
ruksak
i nevidljivi Bogart i Bergmanica
i nevidljivi sat
kroz koji vrijeme curi
u tekućim
vodenastim sekundama
nisam se osvrnula
ali izula sam sandale
otplesala twist na kiši
i otišla u prazan stan
"...intercity vlak broj 911 za Dugo Selo, Kutinu, Novsku, Vinkovce i Beograd stoji na drugom peronu, trećem kolosijeku, polazi u 17 sati i 10 minuta..."
(hm ipak sam upamtila)
No comments:
Post a Comment