Saturday, July 12, 2014

Zlata Kocić, Le piéton au large




Dizajn za dvojezičnu zbirku poezije Zlate Kocić Le piéton au large (Pešak na pučini)
na francuskom i srpskom.
Izdavač: Treći Trg

Design for bilingual poetry book Le piéton au large by Zlata Kocić (in French and Serbian).
Publisher: Treći Trg, Belgrade, Serbia.


Thursday, July 3, 2014

Kako pevaju kronopiji / Song of The Cronopios by Julio Cortázar


Plakat po priči Hulija Kortasara, na izložbi Godina Kortasar 2014
od 2. jula do 15. septembra 2014.
Galerija Instituta Servantes, Beograd

My poster for the story by Julio Cortázar,
on the exhibition in Instituto Cervantes, Belgrade


Kako pevaju kronopiji

Kad kronopiji pevaju svoje omiljene pesme, toliko se zanesu da puštaju da ih gaze kamioni ili obaraju biciklisti, ispadaju kroz prozore, gube stvari iz džepova, pa čak ne znaju ni koji je dan.
Kad kronopio peva, nade i fame prilaze da ga slušaju, iako ne razumeju mnogo njegov zanos, i uopšte, pomalo su zapanjeni. Usred mase kronopio podiže svoje male ruke kao da pridržava sunce, kao da je nebo poslužavnik a sunce glava Jovana Krstitelja, dok je kronopijeva pesma naga Saloma koja igra za fame i nade, a oni je gledaju otvorenih usta, pitajući se a gospodin popa, a pristojnost. Ali, pošto su u osnovi dobri (fame su dobre a nade glupe) na kraju tapšu kronopiju koji se trgne iznenađen, pogleda oko sebe pa i sam počne da tapše, jadnik.


Song of The Cronopios

When the cronopios sing their favourite songs, they get so excited, and in such a way, that with frequency they get run over by trucks and cyclists, fall out of windows and lose what they're carrying in their pockets, even losing track of what day it is.
When a cronopio sing, the esperanzas and famas gather around to hear him, although they do not understand his ecstasy very well and in general show themselves somewhat scandalized. In the center of a ring of spectators, the cronopio raises his little arms as though he were holding up the sun, as if the sky were a tray and the sun the head of John the Baptist, in such a way that the cronopio's song is Salome stripped, dancing for the famas and esperanzas who stand there agape asking themselves if the good father would, if decorum.But because they are good at heart (the famas are good and the esperanzas are blockheads), they end by applauding the cronopio, who recovers, somewhat startled, looks around, and also starts to applaud, poor fellow. 





Tuesday, July 1, 2014

Izložba Godina Kortasar 2014. / Exhibition Year Cortázar 2014.


Povodom stogodišnjice rođenja argentinskog pisca Hulija Kortasara (1914-1984) u Institutu Servantes biće predstavljena izložba posvećena ovom autoru.
Otvaranje: Sreda, 2. jul 2014. u 18h
Čika Ljubina 19, Beograd
Izložba će biti otvorena do 15. septembra 2014.

Učestvujem sa jednim radom po priči Kako pevaju kronopiji iz knjige Priručnik za pevanje i plakanje.




Opening: Wednesday July 2nd, 6pm
Instituto Cervantes, Čika Ljubina 19, Belgrade
Opened till September 15th 

I'm participating with a work titled Song of The Cronopios.